Autori izložbe: dr.sc. Jadranka Sulić Šprem i Frane Čizmić

Vrijeme trajanja: od 9. lipnja 2022. do 30. travnja 2023.

Organizatori izložbe: Prirodoslovni muzej Dubrovnik i Državni arhiv u Dubrovniku

O izložbi:  Godine 2022. obilježava se 150. obljetnica osnivanja prve muzejske ustanove u Dubrovniku. Ključnu ulogu u tome imali su Trgovačko obrtnička komora za Dubrovnik i Kotor (Camera di Commercio ed Industria del distretto di Ragusa e Cattaro) te njezin tadašnji predsjednik, ljekarnik Antun Drobac. Komora je prije svega radila na unaprjeđenju i usmjeravanju gospodarskog razvoja. Osobito je skrbila i o obrazovanju, ocjenjujući da tadašnja organizacija školstva u Dubrovniku ne omogućuje dostatnu izobrazbu kadrova u zanimanjima za koje je izravno bila zainteresirana (trgovina, obrt, pomorstvo). Kako bi mladež usmjerena na trgovačka i obrtnička zanimanja te pomorstvo dobila kvalitetnije obrazovanje, Komora je predlagala da se postojeća niža realka promovira u cjelovitu trorazrednu nižu realku (scuola reale inferiore di tre classi), kojoj bi se pripojila i nautička škola. Ta je inicijativa odbijena pod izlikom da takva škola zahtjeva skupe zbirke i kabinete, za što vlada nema dovoljno novaca. Komora je ponudila da će u tu svrhu osnovati kabinete prirodopisa, poznavanja robe i fizike, kao i kemijski laboratorij, no odgovoreno joj je da će se molba uzeti u razmatranje u boljim ekonomskim prilikama u državi te kada bude odgovarajućih nastavnika, a kabineti pripremljeni.

Tada je predsjednik Komore Antun Drobac pokrenuo široku akciju prikupljanja raznih vrsta prirodnina, koja je nadišla okvire tadašnje Monarhije. Obratio se svojim sugrađanima, istaknutim Dubrovčanima koji su živjeli i radili u svijetu, ali i mnogim drugim ustanovama i pojedincima, kako bi se kabinet što prije opremio. Kao brodovlasnik, utjecao je na pomorce koji su donosili raritete iz cijelog svijeta. Osim prirodnina, u kabinetu su se prikupljali i predmeti kulturno-povijesnog, etnografskog značaja i drugi vrijedni predmeti, među kojima su najdragocjeniji oni vezani za prošlost dubrovačkog kraja, osobito nekadašnje Dubrovačke Republike. Drobac se također obvezao bez naknade podučavati kemiju, a u slučaju potrebe i druge predmete sve dok se ne nađe stalna osoba, a po potrebi mogu se angažirati i drugi privremeni predavači. Općina se zauzela pronaći prostor za održavanje nastave i laboratorij, a bila je voljna sudjelovati sa sredstvima za poduku te s fiksnim paušalom za naprave i instrumente.

Pod izlikom da u Dubrovniku već postoji jedna gimnazija o trošku države te da u Dalmaciji djeluje znatan broj srednjih škola koje uzdržava državna blagajna, Namjesništvo je od Općine zahtijevalo da snosi i dio troška za nastavnike. Općina je za samostalnu trogodišnju nižu realnu školu ponudila 800 forinti, dok je pod tim uvjetima Ministarstvo bogoštovlja i nastave bilo spremno odobriti tek proširenje postojeće niže realke na treću godinu, pa do promjena u vezi s dubrovačkom realnom školom nije došlo. Prirodopisni kabinet tada se nalazio u skučenim prostorima Dominikanskog samostana. S obzirom na to da je nadišao svoju prvotnu namjenu da posluži nastavi realnih predmeta, Komora, A. Drobac i dubrovačka općina došli su na ideju o pretvorbi Kabineta u muzej. Akt o osnivanju Domaćeg muzeja (Museo patrio di Ragusa) sastavljen je 26. siječnja 1872. Komora je ovaj akt prihvatila na sjednici 31. siječnja 1872., a Općinsko vijeće 5. veljače 1872. te je stupio na snagu nakon odobrenja Pokrajinskog odbora za Dalmaciju 10. veljače 1872.

U izložbi se osim 404 prirodoslovna predmeta (iz zbirki koje su bile temelj za osnivanje muzeja) može vidjeti i 9 arhivskih dokumenata koji su za potrebe izložbe posuđeni od Državnog arhiva u Dubrovniku i Dubrovačkih muzeja. Od izloženih arhivskih dokumenata vrijedi izdvojiti po prvi put predstavljen javnosti akt o osnivanju Domaćeg muzeja iz 1872. Iako se danas najčešće koristi naziv Domorodni muzej, naziv Domaći muzej je na hrvatskom jeziku upotrjebljen prvi put u Zapisniku sjednice općinskog vijeća od 22. prosinca 1871.

Autorice izložbe su stručne djelatnice muzeja (abecednim redom): Ana Kuzman, Matea Martinović, Jadranka Sulić Šprem i Dubravka Tullio.

Autorica likovnog postava je muzejska pedagoginja i akademska slikarica Dubravka Tullio.

Izložba predstavlja mozaičnu sliku bioraznolikosti koja prožima fundus Prirodoslovnog muzeja Dubrovnik. Postavljena je na prvom katu Muzeja i broji 467 predmeta koji su izbor iz 10 zbirki.

U najvećoj prostoriji izloženi su predstavnici reda zvijeri – ris, divlja mačka i vidra. Također se mogu vidjeti dijelovi kostura vodenkonja, slona i plavetnog kita. Od 246 vrsta ptica hrvatske faune koje su zastupljene u Zbirci ptica Prirodoslovnog muzeja Dubrovnik u izložbi je predstavljeno 27 vrsta. Pored galeba, njorki, patki, čaplji i ptica grabljivica koje su još uvijek redovito zabilježene na području Republike Hrvatske izloženi su i primjerci kritično ugroženih vrsta poput plosnate njorke i orla krstaša, koji su zadnji put zabilježeni početkom, odnosno krajem 20. stoljeća. Iz Zbirke gmazova i vodozemaca predstavljene su tri vrste kornjača – glavata želva, barska kornjača i obična čančara. Predstavnici kukaca izloženi su u dvije entomološke kutije. Riječ je o 15 vrsta leptira iz porodice šarenaca te brojni primjerci zlatnih mara.

U sljedećem izložbenom prostoru smještena je građa iz Geološke zbirke koja uključuje fosilnu građu iz Miocena i kasnog Pleistocena. Posebno su zanimljive kosti špiljskog medvjeda, spektakularne megafaunske vrste koja je nekada živjela u sjevernoj Euroaziji. Zbirka minerala i stijena koja je bila temelj za osnivanje Domorodnog muzeja (1872.) zauzima najveći dio izložbenog prostora sa ukupno 45 primjeraka. Iz Zbirke žarnjaka izloženo je 16 predmeta, a vrijedi izdvojiti vrste prikupljene u Jadranu, kao npr. dvije endemske vrste Sredozemnog mora, crveni i busenasti koralj te crni koralj. Ostatak postava sačinjavaju koralji svjetskih mora, a najbrojniji među njima su primjerci prikupljeni uz istočnu obalu Indije.  Zbirku algi predstavlja 14 vrsta prikupljenih u Jadranu, a dio su zbirke koju je prikupio gosp. Vidoević. Nakon Vidoevićeve smrti njegova supruga zbirku je darovala muzeju u vrijeme djelovanja Balda Kosića, o čemu svjedoči njegov Zapisnik.

U posljednjoj prostoriji Iz Zbirke mekušaca izloženo je ukupno 37 predstavnika egzotičnih vrsta ove uistinu raznolike skupine.

Likovni postav estetikom i simbolikom livadne flore skladno objedinjuje sve prikazane elemente kopnene faune. Oslikavanjem zidova i odabirom kontrastnih tonova dobio se dojam veličine prostora, a nije se izgubio fokus sa samih predmeta. Najstarijim oblikom slikarskog izričaja – muralom, dobivena je  moderna impresija koja zadovoljava načela suvremene muzeologije.  Dio likovnog postava morske faune inspiriran je reprezentativnim primjerima izloženih skupina mekušaca, koralja i algi. Velike dimenzije motiva na muralima vizualno oplemenjuju karakteristike same izložbe.