Anatomija krajobraza
Zadrži dah
Autori: Anamarija Bezek, Maja Kovačević i Valter Kožul
Kustosica izložbe: Jadranka Sulić Šprem
Vrijeme trajanja: od 16. prosinca 2021. do 30. rujna 2022.
O izložbi: More kao izvor umjetničke inspiracije seže u daleku prošlost ljudskih početaka umjetničkog izražavanja. Evolucijski i civilizacijski razvoj stvarali su uvjete u kojima su nastala brojna umjetnička djela s temom života u moru i uz more. U svojim djelima Anamarija Bezek, Maja Kovačević i Valter Kožul istražuju dubinu mora, ali i sebe same. Naglašavaju ranjivost dragocjenih ekosustava i samih organizama. Prema moru kao izvor života odnose se s poštovanjem jer osim ljepote morskih dubina prikazuju i njegovu ranjivost – preopterećenost otpadom.
KAMEN POD ZUBOM (NE)VREMENA
Udruga Lovci na oluje Dubrovnik: Hrvoje Batinić, Boris Bašić, Hrvoje Margaretić, Daniel Pavlinović i Teo Radić
Tehnički postav: Dubravka Tullio i Ana Čučević
Na izložbi su predstavljene fotografije arhetipskog krajolika Dubrovnika u nesvakidašnjem svjetlu i dramatičnoj atmosferi vremenskih (ne)prilika. Članovi Udruge Lovci na oluje Dubrovnik u sebi nose prkos i hrabrost te se suprotstavljaju meteorološkim neprilikama baš kao i njihov Grad koji im je najveća inspiracija.
Udruga Lovci na oluje Dubrovnik osnovana je 2016. godine s ciljem promoviranja meteorologije, meteo fotografije i znanosti općenito. Osnovana je od strane pet zaljubljenika u meteorologiju i lov na oluje (Daniel Pavlinović, Hrvoje Margaretić, Zlatko Barać, Boris Bašić, Teo Radić), koji od 2011. vode Facebook stranicu Storm Chasers Dubrovnik, na kojoj objavljuju fotografije različitih vremenskih nepogoda s dubrovačkog područja, ali i šire. Osim meteo fotografijom, Udruga sudjeluje u projektu Pljusak.com u sklopu kojeg postavlja automatske meteorološke postaje na
dubrovačkom području, kao što su postaje na Petki, u Gružu, Mokošici, Trstenom, Orašcu i u Župi dubrovačkoj. Udruga je i suradnik projekta za detekciju munja, Blitzortung, te partner Europskog laboratorija za opasne oluje (ESSL), kojemu dostavlja vlastite podatke o opasnim meteorološkim pojavama s područja Hrvatske.
KOMARCI – Najsmrtonosnije životinje na Zemlji
Gostujuća izložba Hrvatskog prirodoslovnog muzeja
AUTORI: Iva Mihoci i Petar Crnčan
VRIJEME TRAJANJA: od 29. siječnja 2020. do 1. rujna 2020.
Hranitelji Grada
REALIZACIJA IZLOŽBE: Udruga Kinookus, Prirodoslovni muzej Dubrovnik i Dubrovačka razvojna agencija DURA, KONCEPT IZLOŽBE: Udruga Kinookus, LIKOVNI I TEHNIČKI POSTAV: Ana Kuzman i Dubravka Tullio, VIZUALNI IDENTITET I GRAFIČKO OBLIKOVANJE: Ana Demović, Fingerprint
Izložba “Hranitelji Grada” dio je europskog projekta Slow Food Srednja Europa: kultura, baština, identitet i hrana, koji predstavlja prvi pokušaj stvaranja transnacionalnog modela za vrednovanje nematerijalne gastro-kulturne baštine pet gradova srednje Europe: Venecije, Krakowa, Brna, Kecskeméta i Dubrovnika.
Okosnicu izložbe čine video-intervjui s osobama koje na različite načine baštine znanja, vještine, priče i povijest dobrim dijelom zaboravljene i zapostavljene, ali neizmjerno bogate gastro-kulturne baštine dubrovačkog kraja. Metodologija koja je korištena u izradi intervjua razvijena je na Sveučilištu gastronomskih znanosti u Pollenzu, i polučila je multimedijalni arhiv “Žitnice memorije” kojim Slow Food ne želi muzeificirati prošlost, već ponuditi učinkovite alate za promišljanje i oblikovanje budućnosti. A budućnost je, imajući u vidu snažno izražene klimatske promjene, neizvjesnija nego ikad i zahtjeva ogroman, zajednički napor u iznalaženju novih društvenih, ekonomskih i kulturnih modela, s posebnim naglaskom na proizvodnji hrane. Važnost podupiranja i poticanja lokalno i na ekološki način proizvedene hrane višestruka je, i danas predstavlja strateški cilj svake zajednice koja pažljivo planira svoju budućnost. Izložbom se želi skrenuti pažnja gradske uprave i građanstva na ljude koji nas hrane, na Hranitelje Grada, na njihova lica, na njihove priče, na mjesta u kojima žive. Hrana čijeg proizvođača i način uzgoja poznajemo postaje hrana s licem. Dopustimo li da ovo skriveno blago nepovratno nestane izgubit ćemo najljepši izraz višestoljetne suživljenosti naših ljudi s lokalnim podnebljem, ono što svim našim osjetilima govori tko smo i s kim smo se – pojedinačno, obiteljski i kao zajednica – u slavnoj prošlosti susretali.
120 godina krapinskog pračovjeka
Autor izložbe: Jurica Sabol
Izložba je postavljena kao svojevrstan vremeplov, počevši od 1899. godine i senzacionalnog otkrića Dragutina Gorjanovića- Krambergera na Hušnjakovu brdu pa do današnjice, gdje je ispričana priča o jednom od najposjećenijih Muzeja, Muzeju krapinskih neandertalaca. Dubrovačkoj publici predstavljen je Gorjanovićev znanstveni opus i njegov doprinos svjetskoj znanosti, više od 40-ak originalnih fosila pleistocenskih životinja, kopije najvažnijih kostiju krapinske zbirke, kamene alatke, ali i rekonstrukcija staništa krapinskog pračovjeka. Za najmlađe posjetitelje priređen je zabavan edukativni dio izložbe s radnim listićima, pješčanikom i fosilima, velikom društvenom igrom „Igraj i evoluiraj“ te interaktivna instalacija na temu prvih stanovnika Europe.
Plasticamente – Plastična (noćna) mora!
Izložba donosi interaktivne eksponate načinjene upravo od plastike, a osnovni cilj je proširiti svijest o opasnosti pretjerane konzumacije jednokratne plastike, kao i nikada veću potrebu za adekvatnim odvajanjem i zbrinjavanjem plastičnog otpada. Procjenjuje se da oko 80% morskog otpada dolazi iz kopnenih izvora i od aktivnosti s kopna, dok oko 20% otpada u moru završava kao rezultat (neodgovornog) pomorskog prometa i ribarstva. Prema Programu Ujedinjenih naroda za okoliš (UNEP), samo 15 % morskog otpada pluta na morskoj površini; dodatnih 15 % ostaje u vodenom stupcu, a 70 % nalazi se na morskom dnu. Trenutačne procjene pokazuju da danas u oceanu ima više od 150 milijuna tona plastike. Ako se ništa ne promijeni, do 2025. godine ocean će sadržavati 1 tonu plastike na svake 3 tone ribe, a do 2050. oceani bi mogli imati više plastike nego ribe, a sve veću opasnost po morske i kopnene ekosustave, ali i zdravlje čovjeka, predstavlja i mikroplastika.
Izložba se postavlja u sklopu ML-REPAIR projekta. Opći cilj projekta je sprječavanje i smanjivanje unosa i raspršivanja otpada u Jadranskom moru. Nositelj projekta je CA’ Foscari Fakultet, Sveučilište u Veneciji, a partneri su Talijanski Nacionalni Institut za zaštitu okoliša i istraživanje (ISPRA), Udruženje M.A.R.E. i LIMOSA iz Italije te Institut za oceanografiju i ribarstvo, Javna ustanova RERA S.D. za koordinaciju i razvoj Splitsko-dalmatinske županije i Udruga za prirodu, okoliš i održivi razvoj Sunce, Split.
Žohari – svijet koji ostaje
Autori izložbe: dr. sc. Iva Mihoci, Petar Crnčan, dr. sc. Vlatka Mičetić Stanković i Mirna Klaić
Izložba na zanimljiv, atraktivan i multimedijski recentan način prikazuje osnovne značajke biologije i evolucije žohara, a cijela je ekspozicija obogaćena insektarijem u kojem je životni ciklus žohara zorno prikazan sa živim jedinkama madagaskarskog siktajućeg žohara i argentinskog žohara. Poseban dio izložbe prikazuje život žohara u antropogenim staništima poput stare slavonske kuće. Uz sve biološke osobitosti koje objašnjavaju opstanak ove uspješne životinjske skupine progovara se i o metodama suzbijanja nekolicine vrsta koje predstavljaju sinantropske štetnike.
Raznolikost morskih ribolovnih alata u Hrvata
Autorica izložbe: Sanja Vrgoč, Prirodoslovni muzej Split
Vrijeme trajanja: od 14. prosinca 2018. do 18. siječnja 2019.
O izložbi: Prvi pisani spomen ribarstva na istočnim obalama Jadrana datira od oko 995. u kojem se navodi da su se Hrvati bavili ribolovom radi prehrane i stjecanja dobiti i mnogo ranije. Tijekom stoljeća stanovništvo je razvilo brojne alate i tehnike ribolova, a današnja globalizacija, standardizacija i uniformiranost postaje opasnost da se ovo veliko bogatstvo nepovratno izgubi. Izložba Raznolikost morskih ribolovnih alata u Hrvata predstavlja različite vrste udičarskih ribolovnih alata, vrša, ostiju, mreža stajačica, okružujućih mreža, plivarica, i slično od kojih je većina namijenjena lovu samo pojedine vrste, stoga i nose takva imena: srdelara, girarica, igličara, palimidara, jastogara i druge.
Ljepota detalja, transformacija i struktura – KOKOLITOFORIDI JADRANA
Organizatori: Akademija likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu i Hrvatsko botaničko društvo
O IZLOŽBI:
Izložba predstavlja sinergiju znanosti i umjetnosti. Okuplja znanstvenike i umjetnike, profesore, studente i širu javnost, povezujući moderne tehnologije i razne umjetničke tehnike. Izložene mikrofotografije kokolitoforida snimke su uzoraka koji su prikupljeni tijekom istraživanja fitoplanktona provedenih tijekom zime i ljeta 2013. godine u šibenskom akvatoriju i estauariju rijeke Krke (istočni Jadran). Istraživanje je bilo rezultat suradnje Sveučilišta u Uppsali (Švedska), Sveučilišta u Oslu (Norveška), Prirodoslovno matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Instituta Ruđer Bošković. Kokolitoforidi su prikupljeni postupkom filtracije i snimljeni uz pomoć skenirajućeg elektronskog mikroskopa pri povećanju i do 10 000 puta. Te mikrofotografije i satelitske snimke fitoplanktona bile su inspiracija za studente Akademije likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu, koji su ih obradili u umjetničkim tehnikama slikarstva, skulpture, grafike i stakla. Sinergijom umjetnosti i znanosti znanstvenici dobivaju priliku pokazati ljepotu u detalju nevidljivom prostim okom, dok se likovnim umjetnicima pruža pogled na novu dimenziju života koja se manifestira u savršenstvu prirodnih oblika i struktura. Promatranje prirodnog okoliša dovelo je do prvoga impulsa za razvoj likovnoga jezika i kreativnosti. Kokolitoforidi prikazani na ovoj izložbi ponovno su pokazali svu čaroliju prirodnih struktura, koje neizmjerno utječu na razvoj umjetničkog izričaja.
