Zbirka mekušaca jedna je od najstarijih zbirki Muzeja. Nastala je u devetnaestom stoljeću, a najveće zasluge za njezino utemeljenje i prikupljanje pripadaju osnivaču Muzeja Antunu Dropcu. Njemu su se kao predsjedniku Trgovačko-obrtničke komore mnogobrojni Dubrovčani diljem svijeta obraćali s idejom o osnivanju tehničke škole u Dubrovniku. Uvjet za takvu školu bili su tehnički i prirodoslovni kabineti bogato opremljeni zbirkama. Stoga Drobac pokreće inicijativu prikupljanja raznoraznih povijesno-kulturnih, etnografskih i drugih vrijednih predmeta, a prvenstveno prirodnina, no zbog neodobravanja bečke vlade njegova prvobitna zamisao o osnivanju tehničke škole prerast će u novu ideju, ideju o osnivanju muzeja. Osnovu Muzeja činit će njegove zbirke, među kojima i Zbirka mekušaca. Osim Antuna Dropca, za prikupljanje zbirke zaslužan je i njegov suvremenik fra. Ivan Evanđelist Kuzmić, koji je intenzivno proučavao školjkaše i puževe južne Dalmacije. Nadalje, zbirku upotpunjuje i prof. Baldo Kosić primjercima mekušaca dubrovačkog područja, uglavnom morskih puževa, školjkaša i glavonožaca. Svojim donacijama zbirku obogaćuje i veliki hrvatski prirodoslovac Spiridion Brusina, koji je tijekom svojega dugogodišnjeg rada otkrio stotinjak novih vrsta i podvrsta recentnih puževa i školjkaša.
