Autori izložbe: dr. sc. Iva Mihoci, Petar Crnčan, dr. sc. Vlatka Mičetić Stanković i Mirna Klaić

Izložba na zanimljiv, atraktivan i multimedijski recentan način prikazuje osnovne značajke biologije i evolucije žohara, a cijela je ekspozicija obogaćena insektarijem u kojem je životni ciklus žohara zorno prikazan sa živim jedinkama madagaskarskog siktajućeg žohara i argentinskog žohara. Poseban dio izložbe prikazuje život žohara u antropogenim staništima poput stare slavonske kuće. Uz sve biološke osobitosti koje objašnjavaju opstanak ove uspješne životinjske skupine progovara se i o metodama suzbijanja nekolicine vrsta koje predstavljaju sinantropske štetnike.

Autorica izložbe: Sanja Vrgoč, Prirodoslovni muzej Split

Vrijeme trajanja: od 14. prosinca 2018. do 18. siječnja 2019.

O izložbi: Prvi pisani spomen ribarstva na istočnim obalama Jadrana datira od oko 995. u kojem se navodi da su se Hrvati bavili ribolovom radi prehrane i stjecanja dobiti i mnogo ranije. Tijekom stoljeća stanovništvo je razvilo brojne alate i tehnike ribolova, a današnja globalizacija, standardizacija i uniformiranost postaje opasnost da se ovo veliko bogatstvo nepovratno izgubi. Izložba Raznolikost morskih ribolovnih alata u Hrvata predstavlja različite vrste udičarskih ribolovnih alata, vrša, ostiju, mreža stajačica, okružujućih mreža, plivarica, i slično od kojih je većina namijenjena lovu samo pojedine vrste, stoga i nose takva imena: srdelara, girarica, igličara, palimidara, jastogara i druge.

Organizatori: Akademija likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu i Hrvatsko botaničko društvo

O IZLOŽBI:

Izložba predstavlja sinergiju znanosti i umjetnosti. Okuplja znanstvenike i umjetnike, profesore, studente i širu javnost, povezujući moderne tehnologije i razne umjetničke tehnike. Izložene mikrofotografije kokolitoforida snimke su uzoraka koji su prikupljeni tijekom istraživanja fitoplanktona provedenih tijekom zime i ljeta 2013. godine u šibenskom akvatoriju i estauariju rijeke Krke (istočni Jadran). Istraživanje je bilo rezultat suradnje Sveučilišta u Uppsali (Švedska), Sveučilišta u Oslu (Norveška), Prirodoslovno matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Instituta Ruđer Bošković. Kokolitoforidi su prikupljeni postupkom filtracije i snimljeni uz pomoć skenirajućeg elektronskog mikroskopa pri povećanju i do 10 000 puta. Te mikrofotografije i satelitske snimke fitoplanktona bile su inspiracija za studente Akademije likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu, koji su ih obradili u umjetničkim tehnikama slikarstva, skulpture, grafike i stakla. Sinergijom umjetnosti i znanosti znanstvenici dobivaju priliku pokazati ljepotu u detalju nevidljivom prostim okom, dok se likovnim umjetnicima pruža pogled na novu dimenziju života koja se manifestira u savršenstvu prirodnih oblika i struktura. Promatranje prirodnog okoliša dovelo je do prvoga impulsa za razvoj likovnoga jezika i kreativnosti. Kokolitoforidi prikazani na ovoj izložbi ponovno su pokazali svu čaroliju prirodnih struktura, koje neizmjerno utječu na razvoj umjetničkog izričaja.

Autori izložbe: dr. sc. Iva Mihoci i Petar Crnčan

Stručni suradnici: dr. sc. Vlatka Mičetić Stanković, dr. sc. Martina Šašić Kljajo

Vrijeme trajanja: od  13. srpnja 2018. do 30. studenoga 2018.

O izložbi:

U izložbi su prikazani načini na koji kukci stvaraju i čuju zvuk, morfološke strukture koje su uključene kao i evolucijsku podlogu tog načina komuniciranja. Uz zvučni prostor koji je oblikovao bioakustičar Boštjan Perovšek, uz donaciju zvukova kolega iz Slovenije i Francuske, akademski kipar Denis Krašković izradio je sedam uvećanih modela kukaca, a ilustratorica Franka Tretinjak ilustracije struktura koje su uključene u proizvodnju zvuka. Izložba je oplemenjena bogatim fundusom kukaca pjevača iz zbirki Hrvatskog prirodoslovnog muzeja.

Autorica izložbe: Dubravka Tullio

Stručni suradnici: Daniel Pavlinović i Hrvoje Margaretić

Vrijeme trajanja: od 15. lipnja 2018. do 15. lipnja 2019.

O izložbi: U seriji portretnih fotografija roditelja i djece svih generacija i uzrasta, kombinirane su spontanost i trenutačnost s namještenim izrazom lica kako bi se što bolje prikazala njihova sličnost ili zajednička karakteristika. Ispred objektiva autorice stala je rodbina, prijatelji i sugrađani koje autorica susreće u prolazu te ih povezuje s njihovim roditeljima ili djecom upravo na temelju te sličnosti ili fizičke karakteristike koja im je zajednička.

Fotografije su lišene svih elemenata koji bi mogli utjecati na njihovo tumačenje, tj. fokus ostaje na samim portretima. Monokromatske su, te se na taj način dobila suptilnost i veća interpretativnost, a s crnom pozadinom i tamnom odjećom lica ljudi i njihove karaktristike još više dolaze do izražaja.